Umro Milorad Pavic

Jel’ znate nesto vise o tome? Sticajem okolnosti znam coveka od malena. Moja sestricina je isla u skolu sa njegovim sinom i donosila mi u Milano knjige od takozvanog otkacenog caleta njenog skolskog druga.

Tad Pavic jos nije bio The Pavic, i jeste bio neko sasvim drugaciji. I kao pisac i kao covek. Kad sam ga upoznala licno nekoliko godina kasnije bio je stariji i mudriji nego pre nekoliko godina kad sam ga videla poslednji put i kad smo vec prestali uveliko da se druzimo. Ko zna zasto je to dobro lose ili samo tako. Te njegove price koje sam citala kao tinejdzerka u Milanu i koje sam prevodila zajedno sa narodnim pesmama o Kraljevicu Marku i drugim epskim junacima ostali su mi u secanju kao nesto najzanimljivije sto se moglo procitati u srpskoj knjizevnosti.

Zatim sam 1984., u porodilistu procitala “Harazrski recnik”. Knjiga je kruzila iz ruke u ruku zajedno sa roto romanima medju zenama svih slojeva i godina. Valjda je to bi znak da ce postati hit al opet da ce biti i svestki bestseller to niko osim njega nije ocekivao. On jeste, toga se dobro secam jer sam bila zapanjena. Meni se mnogo dopala i kasnije sam priredila i prevela knjigu prikaza iz celog sveta sa raznih jezika i iz razlicitih uglova percepcije. A moja cerka se rodila na rodjendan njegove nedavno tragicno preminule Jelene.

To je ujedno bio i pocetak i kraj nase saradnje , poceli su ratovi i mi smo se politicki razisli. Vec na promociji te knjige u Akademiji nauka gde nas je bilo vise govornika, vece je teklo ko u klin ko u plocu.

Medjutim vidjali smo se i dalje tu i tamo i bezobzira na silne dogodovstine oboma, i javne i privatne, i moram da priznam da mi je uvek bilo drago i zanimljivo da popricam s njim i da smo uvek nalazili prijateljski topli ton i za teme na kojima smo bili dramaticno supostavljeni. I dandans citiram neke od njegovih recenica, posebno dirljivih kao sto je: Na svetu postoji isuvise lepote a premalo ljubavi…

Koliko je to tacno najbolje znaju oni koji danteovski prag ljubavi nikad nisu presli.

About jasminatesanovic

Jasmina Tešanović (Serbian: Јасмина Тешановић) (born March 7, 1954) is a feminist, political activist (Women in Black, Code Pink), translator, publisher and filmmaker. She was one of the organizers of the first Feminist conference in Eastern Europe "Drug-ca Zena" in 1978, in Belgrade. With Slavica Stojanovic, she ran the first feminist publishing house in the Balkans "Feminist 94" for 10 years. She is the author of Diary of a Political Idiot, a war diary written during the 1999 Kosovo War and widely distributed on the Internet. Ever since then she has been publishing all her work, diaries, stories and films on blogs and other Internet media.
This entry was posted in Uncategorized and tagged . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s