Vreme Majke

Danas je deset godina kako je umrla moja majka.  U mojim godinama to je sasvim normalno i tako i treba i da bude,svako u svoje vreme, red je ispoštovan. Nema drame, nema tragedije. Nešto dečije u nama htelo bi da svi živimo sve vreme, paralelno, u šreh, iskošeno…sve su to razne koncepcije vremena koje nam se javljaju kad se uhvatimo u koštac sa smrću i njenom neminovnošću. Ne toliko našom smrću, koliko onih koje volimo, čija smrt zapravo i ne postoji jer je deo našeg zivota  i tek  sa nama može da nestane.

My Life Without Me

ovo je pocetak knjige koju zavrsavam ovih dana…ja je zovem laznom autobiografijom…

Where was I when it all started?

In the hospital, some fifty years ago, but not in the delivery ward, where most children get their umbilical cords cut. No, I was in the cancer ward, where my mother worked. She was a cancer ward paediatrician, and that night, the 7th of March, after a long game of cards with her friends, she went to work on her night shift.