These Boots Are Made for Dancing

Nekad je Austin imao problem sa ovim festivalom South By Southwest sve dok hipici nisu dosli na vlast, jer to je festival gde hipici ne samo sto su na vlasti vec su i opozicija. Vrlo impresivno: kao guliverska prica, kao Kristijanija, samo sve to mnogo vise i mnogo bolje. Sinoc na Sestoj ulici od podne krenula je svirka; do ponoci i sve okolne ulice su bile zatvorene i ozvucene. Sve u svemu 1300 bendova svira recimo triputa toliko koncerata, uglavnom besplatnih na festivalu jer je bitno da te cuju…bas na SXSW. Improvizavani bendovi po ulici uopste nisu amaterski vec prodaju cedeove i zvuce kao klasici: karnevalsko andergraund oblacenje, sloppy i dirty, pivo u ruci i na cemu god da si, samo da znas da je sve strogo zabranjeno i kaznjivo i da se teksaska policija ne zeza. Hapsi i zatvara.Iz jednog kluba cuje se honky tonk muzika, ima i odlican barbeque brisket, jer je vlasnik sada taj hipik na vlasti: the coucil finally gets it about that bullshit economy, kaze my American friend. Iz susednog kluba Texan blues shuffle: u stilu Stevie Ray Vaughan , maestra na elektricnoj gitari, koji prebira po svim zicama . E to me je uvek fasciniralo, od Njujorka do Ostinu, talenat ovih nepoznatih muzicara, od kojih ce vecina i ostati nepoznati jer su tu negde, they almost can make it ali vecina nikad nece. Ostin za sebe kaze da je grad sa najboljom live muzikom: zamalo da kupim T shirt na kojoj to pise jer je to gotovo istina. Nisam ni zapamtila imena bendova, jesam muziku i pre svega energiju i muzikalnost izvodjaca koji znaju sta rade, i pre svega rade nesto svoje.

Public Enemy je bio live ( slavi 20 godina i rodjendan jednog clana), skrenuli su sa turneje da bi besplatno gostovali. Kazu, mi ne promovisemo cedeove mi sviramo, a snimci usput ispadaju: cetiri za dve godine. Ovaj poslednji im je bas dobar: predgrupa im svira antiratni punk. Tu je i Brother Ali.

Postoji dve vrste grupa kaze Chuck D. iz PE: oni koji vole publiku i one koje vole ljude. Mi volimo ljude. I zaista vole i ljudi njih, i ne samo njih, skociti na binu i odraditi nesto svoje strasno nije uopste problem. Michelle Shocked , moja pozonanica iz Code Pink-a iz LA koja je poreklom iz Ostinu ima nekoliko nastupa i ove godine; secam se kako smo s njom odradjivale feminist rock u zajednickim nastupima.

Stubb’s je koliko cujem najbolji klub ovih dana, i to cujem od loklanih prijatelja, od dosljaka i od samih muzicara po ulicama, aerodromima.

Obisla sam desetak klubova po principu, uletis i na sta naletis jer sam cula na radiju kako je to najblji nacin da nesto cujes o cemu nista ne znas: recimo Gossip i something bleeds…u mom slucaju…dobila sam na poklon prave kaubojske cizme, ne one sminkerske , vec radnicke, za jahanje i igranje. Boy, do they rock! Na ulici, na cosku troje hobo hipstera lupaju po banderama, plocniku i recituju u stilu Tom Waits-a. Tu su moje cizme u vidu kopita postale deo benda.

About these ads

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.

Join 99 other followers

%d bloggers like this: